Park prirode Lonjsko polje

Park prirode Lonjsko polje proglašen je 06. 03. 1990. g. Površina Parka je 50650 ha, odnosno 506 km². Sjevernu granicu čini autoput Zagreb-Slavonski Brod, odnosno sjeverni nasip retencije, a južnu granicu rijeka Sava.

Park prirode Lonjsko polje kao močvarno područje ubraja se među najugroženija staništa na svijetu. To je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom porječju. Uvršten je u tzv. Ramsarski popis močvara koje su od međunarodnog značaja, osobito kao prebivalište ptica močvarica. Prema kriterijima direktive o pticama Europske unije, to područje pripada važnim područjima za ptice (Important Bird Areas – IBA).

Duž čitavog toka rijeka Sava i njezini lijevi pritoci imaju blagi pad korita što uzrokuje sporo otjecanje vode, česte poplave i dugo zadržavanje vode na staništu. Ako se u svim rijekama najedanput pojave visoke vode, ogromne količine vode se sudaraju i uzrokuju poplave. Područje srednje Posavine može prihvatiti golemu količinu od dvije milijarde kubičnih metara vode.

Ornitološki rezervati

Na području Lonjskog polja nalaze se dva ornitološka rezervata. Krapje Đol je proglašen posebnim zoološkim (ornitološkim) rezervatom 1963. god., a rasprostranjen je na površini od 25 ha, a Rakita sa svojih 430 ha proglašena je specijalnim ornitološkim rezervatom 1969. godine.

Pašnjački kompleksi

Pašnjački kompleksi Lonjskog i Mokrog polja imaju uz domaće simentalsko govedo najveću koncentraciju autohtonih pasmina u Hrvatskoj. Izvorne pasmine hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, turopoljska svinja i slavonsko-srijemsko podolsko govedo osnova su lokalne ekonomije.

Etnosocijalni resursi

U Parku prirode Lonjsko polje značajni su i etnosocijalni resursi koji uključuju narodne nošnje, rukotvorine i gastronomske vještine, te razni oblici nematerijalnih kulturnih dobara koji se očituju kroz jezik (specifično kajkavsko narječje), folklor, obrede, običaje, tradicijska umijeća i obrte.

Biološka vrijednost parka prirode Lonjsko polje najviše se očituje u ornitofauni, tj. po vrstama ptica koje se tu gnijezde ili povremeno borave. Zabilježeno je 250 vrsta ptica, od čega 134 gnjezdarice. Uočene su dvije vrste sa popisa svjetski ugroženih vrsta: orao štekavac i prdavac prepeličar, te oko 30 vrsta koje su ugrožene u europskim razmjerima: crna roda, orao kliktaš, žličarka i dr. Lonjsko polje obitavalište je i jedne od najvećih koncentracija bijelih roda. 1988. g. izbrojeno je 580 parova, od cega 51 par u selu Čigoć, pa je 1994. g. Čigoć proglašen europskim selom roda. Bijela roda je ptica selica koja se gnijezdi na krovovima drvenih posavskih kuća.
Park prirode Lonjsko polje danas je jedino područje koje autentično prezentira povijesno razdoblje od 15. do 19. stoljeća. To je područje izniman primjer prilagodbe stanovništva poplavama, što se očituje kroz tradicionalnu drvenu arhitekturu, organizaciju prostora i korištenje zemljištem te jedinstveni uzgoj izvornih pasmina prilagođenim tim uvjetima. Odnos prema poplavi uspostavljen je podizanjem kuće na temeljne stupiće i u pravilu građenjem jednokatne građevine. Katni prostor je uvijek bio siguran od poplava. Slikovitost kuća naglašavaju natkrivena vanjska stubišta, trijemovi i zaštitni krovići.